Šta želiš ostaviti prije nego što život završi?

Hvala Allahu. Neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika i one koji ga slijede.

Allah kaže, u prijevodu značenja: „Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?“ Ajet nas usred zaokupljenosti vraća pitanju svrhe: šta činimo s ovim životom i koje dobro dajemo tamo gdje živimo? [1]

Čovjek može nalikovati putniku koji je ušao u veliki aerodrom s restoranima, prodavnicama i udobnim sjedištima. Zaokupi ga okolina pa zaboravi let. Problem nije bio u hrani ili odmoru, nego u zaboravljenom odredištu. Takav je i dunjaluk: u njemu su dobra, rad, ljepota i radost. Uživamo u onome što je Allah dozvolio, znajući da je to put prema susretu s Njim. Čuvanje pravca pomaže da sve stavimo na svoje mjesto, tako da sredstva ne progutaju svrhu.

Zato Allah kaže, u prijevodu značenja: „Džine i ljude stvorio sam samo da Mene obožavaju.“ Ibadet ne znači povući se iz života ili svesti vjeru na nekoliko minuta u džamiji, pa izaći i živjeti bez mjerila i zadaće. Ibadet je da čovjek poznaje Gospodara i živi radi Njega: da namaz preraste u istinit govor, post u obuzdavanje strasti, učenje Kur’ana u svjetlo pri odlukama, strah od Allaha u poštenje na poslu, nada u Njega u milost kod kuće, a dobročinstvo u koristan trag među ljudima. [2]

Roditelji ispunjavaju emanet kada sjede s djecom da saslušaju njihove brige, pouče ih namazu i pruže sigurnost. Zaposlenik koji može prevariti, ali poštuje obaveze jer zna da ga Allah vidi, ispunjava emanet. Trgovac koji otkrije nedostatak robe i mladić koji odbije grijeh kada je sam obojica vjeru unose u odluku. To su naizgled mali događaji, ali dan ispunjavaju smislom robovanja Allahu.

Neko misli da zadaću može imati samo onaj ko stoji na minberu, postane poznat ili vodi veliki projekt. Ali vrata dobra postoje tamo gdje si: u kući, zanimanju, među komšijama i u džamiji. Možeš poučiti onome što znaš, pomoći porodici, posjetiti bolesnika, održati rodbinsku vezu ili mladom čovjeku otvoriti vrata nade. Ne treba čekati da se sve okolnosti promijene; možda je upravo pred nama malo dobro koje možemo učiniti.

Allah kaže, u prijevodu značenja: „Ponudili smo emanet nebesima, Zemlji i planinama, pa su odbili da ga ponesu i pobojali ga se, a čovjek ga je ponio.“ Emanet nije riječ daleka stvarnosti. To je tvoje srce: čuvaš li ga od tvrdoće, oholosti i zavisti? Tvoje oko: šta gledaš? Jezik: šta govoriš o odsutnima? Novac: odakle dolazi i kuda odlazi? Posao: obavljaš li ga kako treba? Supruga ili suprug: jesi li odnos učinio smirajem i milošću ili prostorom žalbi i umora? Djeca: znaš li šta svakodnevno ulazi u njihove misli? Čuju li kod kuće o Allahu i ahiretu ili se sve vrti oko škole, plaće, kupovine i ekrana? [3]

U Evropi se prepliću potrebe posla, porodice, jezika i školovanja. Godine mogu proći dok odgađamo ono što smatramo najvažnijim. Profesionalni uspjeh, učenje jezika i stabilnost su korisni: njima želimo osigurati sebe i porodicu te služiti ljudima. Ali preispitajmo mjeru kada svaki rast prihoda prati veće odsustvo od kuće ili zanemarivanje namaza. Šta dobijamo, a šta usput gubimo?

Razmislite o Hatidži, radijallahu anha. Nije imala minber, ali je bila oslonac Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom od najvažnijih trenutaka početka poslanstva. Kada se iz pećine Hira vratio drhteći zbog siline onoga što je vidio, nije mu dala prazne riječi. Podsjetila ga je na njegove osobine i rekla, u prijevodu značenja: „Ne, tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti. Ti održavaš rodbinske veze, nosiš teret slabih, daješ onome ko nema, ugošćuješ gosta i pomažeš ljudima u nevoljama na putu istine.“ Takva je zadaća: da tvoje prisustvo u tuđem životu bude razlog postojanosti i da porodica i prijatelji u tebi vide dobro, milost i podršku. [4]

Doći će dan kada se djela završe, čovjek ostavi posjed, a ostane ono što je dao radi Allaha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je, u prijevodu značenja: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela osim troga: trajne sadake, znanja kojim se koristi i čestitog djeteta koje za njega dovi.“ Učimo da dobro može trajati: znanje kojem podučimo, odgoj o kojem brinemo i darivanje kojim ljudi imaju koristi. Nadamo se Allahovom prihvatanju i ne uslovljavamo trud time da vidimo svaki njegov plod. [5]

Ne potcjenjujte ono što možete. Iskrena riječ može nekome biti povod za pokajanje. Razgovor sa sinom može ga sačuvati mračnog puta. Iskrena dova usred noći može biti razlog zaštite doma. Poštenje na poslu može tiho pozivati islamu. Ruka koja briše suzu potrebnog može kod Allaha vrijediti više od mnogo govora.

Allah kaže, u prijevodu značenja: „Na Dan kada neće koristiti ni imetak ni sinovi, osim onome ko Allahu dođe zdrava srca.“ Čuvajmo srca dok želimo ostaviti trag. Radimo radi Allaha, ne da dobročinstvom posjedujemo ljude ili ih vežemo za sebe. Nadamo se da će im naš trud pomoći u istini, sačuvati dostojanstvo i približiti ih Gospodaru. [6]

Nositi emanet ne znači imati vlast nad ishodom svakog djela. Odgajamo djecu, dovimo za njih i lijepo ih pratimo, ali imaju svoj izbor, a uputa je u Allahovoj ruci. Iskreno pomognemo čovjeku, a plod pomoći može kasniti ili ostati skriven. Preispitujemo svoju iskrenost, mudrost i djelovanje u okviru mogućnosti, učimo iz greške i ne opterećujemo srce umišljenom kontrolom nad onim što ne posjedujemo.

Onaj koga opterećuju bolest ili starost nije izvan vrata dobra. Možda može doviti, ohrabriti riječju ili prenijeti iskustvo, a možda njemu treba neko da ga služi i poštuje. Vrijednost čovjeka ne mjerimo njegovom produktivnošću niti mu dajemo ono što ga iscrpljuje. Svako ima mogućnosti i okolnosti; Allah zna namjeru i trud. Milost je da jedni drugima pomažemo na putu i cijenimo dobro, koliko god nam izgledalo malo.

Odaberi ove sedmice jedan bliski emanet u kojem si zakazao i korak u kojem možeš ustrajati: razgovor s djetetom, podučavanje vještini, rodbinsku vezu ili redovan doprinos dobru. Počni onim što imaš i učini da korist traje koliko možeš.

Allahu moj, podari bereket našim životima i pomozi da ispunimo emanete. Popravi naša srca i porodice te nam podari dobar trag koji ćeš prihvatiti i kojim će se Tvoji robovi koristiti.

Izvori
[1] Kur’an, El-Muminun, 23:115.
[2] Kur’an, Ez-Zarijat, 51:56.
[3] Kur’an, El-Ahzab, 33:72.
[4] Sahih El-Buhari, hadis 3.
[5] Sahih Muslim, hadis 1631.
[6] Kur’an, Eš-Šuara, 26:88–89.
