Ustrajte u pravdi, makar protiv sebe

Hvala Allahu. Neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika i one koji ga slijede.

Uzvišeni Allah kaže, u prijevodu značenja: „O vjernici, ustrajte u pravdi, svjedočeći radi Allaha, makar protiv sebe, roditelja ili bližnjih.“ Poziv počinje vjerovanjem, a zatim nas stavlja pred zahtjevan ispit: želimo li pravo samo kada ide nama u korist ili i kada je protiv nas? [1]

Izraz „kist“ znači pravdu, a ustrajan u njoj je onaj ko se brine da je uspostavi i ostane uz nju. Ajet nas odgaja da pravda bude naša trajna osobina. Ne budimo pravedni samo onda kada nam ishod odgovara, pa da promijenimo mjeru čim se promijeni korist. Svjedočenje radi Allaha podsjeća nas čije zadovoljstvo tražimo prije nego što pogledamo koga će naše riječi naljutiti ili obradovati.

Među najtežim mjestima pravde jeste priznati vlastitu grešku. Tuđe propuste lahko nabrojimo za nekoliko minuta, a mnogo nam vremena treba da kažemo: prema tebi sam pogriješio. Duša svom postupku nalazi opravdanja, a isti postupak strogo tumači kada dođe od drugoga. Kur’an nas budi iz te sklonosti i počinje pravom, makar protiv nas samih.

Radnik zakasni sa zadatkom pa se opravda pritiskom posla, a kolegu koji zakasni proglasi nemarnim. Otac povisi glas jer je umoran, ali ne prihvata da i sin pogriješi umoran. Ne brišemo razlike među okolnostima, nego iskreno pitamo: tražim li istinu ili rečenicu koja će mene opravdati, a drugoga osuditi?

Ajet zatim spominje roditelje i bližnje, jer ljubav može otežati da vidimo grešku. Volimo porodicu, činimo joj dobro i priznajemo zasluge, ali nam ljubav ne dopušta svjedočiti o neviđenom, prikriti napad ili nedužnom pripisati grešku rođaka. Podržati voljenu osobu znači pomoći joj da se vrati istini i spriječiti je da nastavlja nepravdu.

U dječijoj svađi srce se može prikloniti mlađem ili djetetu sličnijeg karaktera pa presuditi prije slušanja. U porodičnom sukobu saslušamo voljenu stranu i povjerujemo svemu. Primjena ajeta počinje tu: zastanemo, slušamo, odvojimo ono što znamo od pretpostavke i damo svakome priliku da bez poniženja objasni šta se desilo.

Pomaže da u mislima zamijenimo uloge: da je isto učinio neko nepoznat, bih li mu tako brzo našao opravdanje? Da je oštećeno moje dijete, bih li to smatrao nevažnim? Samo to pitanje nije dovoljno za presudu, ali otkriva sklonost srca i poziva da ozbiljnije tražimo činjenice. Pristrasnost može ući kroz iskrenu ljubav i uljepšati nepravdu koju sebi ne bismo prihvatili.

Allah zatim kaže, u prijevodu značenja: „Bio on bogat ili siromašan, Allah je preči obojici.“ Neka nas nada u korist bogatog ili strah od njega ne navede da mu povlađujemo u neistini, niti sažaljenje prema siromašnom da mu damo tuđe pravo. Potrebnom pokazujemo milost i dajemo od svoga, a u prosudbi ostajemo pravedni. Allah je milostiviji prema robovima i najbolje zna šta im koristi. [2]

Jedna strana možda bolje govori, poznaje jezik i sistem, a druga zastajkuje i teško iznosi dokaz. Lijepo izražavanje nije dokaz istinitosti tvrdnje, niti zbunjenost dokaz greške. U višejezičnim zajednicama trebamo pomoći onome ko se teško izražava da se njegove riječi čuju onakve kakve jesu.

U suri El-Maida dolazi drugi ispit. U prijevodu značenja: „Neka vas mržnja prema nekim ljudima ne navede da budete nepravedni. Budite pravedni, to je bliže bogobojaznosti.“ Ajet govori o mržnji: ona nas ne smije odvesti u nepravdu. Ajet iz En-Nisa podsjeća na ono što nam može učiniti ljubav, a ovaj iz El-Maide na ono što može učiniti mržnja. To upozorenje treba svima kada sudimo ili govorimo. [3]

Možemo se s nekim razilaziti u vjeri, misli ili politici, a da on ima pravo kod nas. Ispunjavamo ga zato što je pravo, iako neslaganje ostaje. Čovjek kojeg ne volimo može izreći istinu; ne odbacujemo je samo zbog imena govornika. Pravda koja se pokaže u srdžbi najbolje svjedoči da su načela u srcu, a ne samo ukras društvenog razgovora.

To mjerilo treba nam i u podršci potlačenima. Branimo njihova prava i odbacujemo napade na njih, ali ne dopuštamo da se bol pretvori u optuživanje svakog pripadnika drugog naroda. Čovjek odgovara za ono što je učinio, a nedužnost ne nestaje zbog imena ili porijekla. Sačuvati pravdu može biti teško kada smo ljuti; baš zato je se u tim situacijama trebamo posebno sjetiti.

Ajet iz En-Nisa potom upozorava na slijeđenje strasti, iskrivljavanje svjedočenja i izbjegavanje da se svjedoči. Čovjek možda ne izrekne otvorenu laž, ali navede pola priče i sakrije polovinu koja mijenja značenje. Objavi odsječen snimak, prenese rečenicu bez konteksta ili prešuti podatak jer ne ide u prilog njegovom stavu. Tu su potrebni bogobojaznost i preispitivanje.

Pravda ne znači žuriti s presudom o svakoj stvari. Ponekad je najpravednije reći: ne znam, nisam čuo drugu stranu ili ovo zahtijeva stručnu osobu. Kada su prava sporna, idemo odgovarajućim putem, tražimo stručnu pomoć i ne zamjenjujemo provjeru i postupke koji štite prava presudama iz usputnog razgovora.

U pravdu spada i da pri svakom neslaganju ne skupljamo sve nečije greške. Razgovaramo možda o terminu ili određenoj obavezi pa prizovemo deset godina sukoba i zatvorimo vrata rješenju. Obradimo konkretno pravo prema onome što znamo, razlikujmo postupak od osobe i prihvatimo ispravku kada dođu nove informacije. Tako ljudi dobijaju prostor da se vrate, umjesto osjećaja da svaka greška postaje konačna presuda o njima.

Neko će reći: pravda košta; možda ću izgubiti zadovoljstvo rođaka ili neposrednu korist. Da, potrebni su strpljenje i mudrost. Zato je Allah povezao pravdu s vjerovanjem i bogobojaznošću. Tražimo blag način objašnjenja, čuvamo pravo savjeta i ne objavljujemo ono čije širenje nema koristi, ali pristojnost ne pretvaramo u pokriće za brisanje utvrđenog prava.

Počni danas od bliske situacije kojoj treba pravičnost: izvinjenje koje odgađaš, novčano pravo, vijest koju si prenio ili sukob u kojem si presudio prije slušanja. Preispitaj sebe, dopuni znanje i ispuni ono što se razjasni. Ako pogriješiš, ne čuvaj grešku ohološću: povratak pravdi bolji je od dugog branjenja sebe.

Radi Allaha smo pravedni prema onima koje volimo i ne volimo, kada je pravo naše i kada je protiv nas. Allahu moj, podari nam iskrenost i pravičnost, očisti srca od pristrasnosti, pomozi nam da ispunimo prava i učini nas ustrajnima u pravdi, svjedocima radi Tebe.

Izvori
[1] Kur’an, En-Nisa, 4:135.
[2] Kur’an, En-Nisa, 4:135.
[3] Kur’an, El-Maida, 5:8.
