Obuzdaj svoj jezik

Hvala Allahu. Neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika i one koji ga slijede.

Allah kaže, u prijevodu značenja: „Ne izusti nijednu riječ a da uz njega nije spremni bilježnik.“ Riječ izgovorenu u društvu ili komentar napisan u srdžbi možemo brzo zaboraviti, ali kod Allaha ne nestaju. Kako brzo danas govorimo i koliko nam treba zastanak koji čuva srce i jezik! [1]

Ukbe ibn Amir, radijallahu anhu, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „U čemu je spas?“ Odgovorio je, u prijevodu značenja: „Obuzdaj svoj jezik, neka ti tvoj dom bude dovoljan i plači zbog svoga grijeha.“ Tri savjeta vraćaju nas onome što možemo popraviti: govoru, mjestu kojem se vraćamo i odnosu prema vlastitim grijesima. Uz pitanja o zaradi, uspjehu i popularnosti treba nam i ovo: kako da se sačuvam onoga što kvari moje srce i šteti drugima? [2]

„Obuzdaj svoj jezik.“ Telefon je svakome dao malu govornicu: u trenutku možemo poslati poruku desetinama ljudi. U tome mogu biti znanje, milost i pomirenje, ali i glasina koja ranjava nedužnog ili riječ koja pojačava svađu. Lahkoća slanja ne umanjuje odgovornost za sadržaj, niti broj onih koji prenose vijest čini je istinitom.

Komentarišemo svaku vijest i ulazimo u svaku raspravu. Možda govorimo i o onome što ne poznajemo jer nam šutnja izgleda kao nedostatak. A riječima „ne znam“ čuvaš povjerenje. Nije obavezno da ljudi znaju tvoje mišljenje o svemu. Dovoljno je učiti ono što ti treba, govoriti prema onome što znaš i stručnjacima prepustiti ono za šta je potrebna njihova stručnost.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je, u prijevodu značenja: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.“ Hadis otvara prostor korisnom govoru: istinitom svjedočenju, savjetu, utjesi i odbrani potlačenog. Čuvanje jezika ne pretvaramo u izgovor da napustimo dužnost, nego tražimo dobro u temi, načinu i vremenu govora. [3]

Jedna opasnost mnogo govora jeste da postane zamjena za djelo. Dugo sjedimo predlažući šta treba džamiji, porodici i mladima, a nijedan prijedlog ne nađe ruku da ga ponese. Korisno mišljenje može biti dobro samo po sebi, a neko od nas može uz njega dati sat volontiranja, obaviti poziv ili jasan zadatak. Ne moramo sve učiniti, ali se zapitajmo šta zaista možemo.

Reakcije ljudi mogu te navesti da zaoštriš govor. Vidiš da gruba rečenica privlači odgovore pa je ponavljaš dok zadovoljstvo pratilaca ne postane važnije od ispravnosti riječi. Prati tu promjenu u srcu. Možda trebaš nakratko zatvoriti raspravu i pročitati napisano kao da je neko to rekao o tebi ili tvojoj porodici. Prihvataš li taj način? Može li druga strana razumjeti savjet iza tolikog povređivanja? Čuvanje jezika uključuje i da istini odaberemo izraz koji joj otvara put do srca.

Prije nego što objaviš riječ, zastani: znam li da je tačna, ima li koristi u njenom širenju i čuvam li njome ljudsko dostojanstvo? Taj zastanak može spriječiti dugotrajnu štetu. Ako si pogriješio, hrabrost je ispraviti grešku tamo gdje si je objavio, izviniti se onome kome si učinio nepravdu i naučiti kako sljedeći put sačuvati jezik.

Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neka ti tvoj dom bude dovoljan.“ Među značenjima savjeta je da čovjek u domu nađe dovoljno prostora da se udalji od lošeg društva i iskušenja te sačuva vjeru od nepotrebnih izlazaka i govora. Danas ga možemo primijeniti i tako što ćemo urediti ono što preko ekrana ulazi u kuću. Tijelo može biti kod kuće, a srce proživljavati sve sukobe svijeta.

Dom kojem se vraćamo treba brigu. Može imati mnogo udobnosti, a ukućanima nedostajati druženje i slušanje. Vraćamo se umorni, svako otvara svoj ekran i dani prolaze bez saznanja šta zaokuplja dijete ili boli supružnika. Dajmo domu vrijeme stvarne prisutnosti, makar kratko, u kojem odložimo telefon i zaista slušamo.

Savjet ne znači napustiti rodbinske veze, posao ili služenje ljudima. Korisno druženje ima svoje pravo, a ima ga i dom. Izlazimo prema dobru, vraćamo se onome što čuva srca i izbjegavamo društva u kojima se navikavamo na ogovaranje ili olahko griješimo. Umjesto same žalbe pitajmo koju dobru zamjenu možemo izgraditi.

U našim evropskim domovima susreću se različiti jezici, rasporedi, škola i posao. Zato trebamo zajednički prostor koji nas okuplja. To može biti kratko čitanje, razgovor o dječijem danu ili zajednički obrok. Ne počinjemo ispitivanjem djetetovih grešaka, nego mu dajemo sigurnost da može govoriti i osjetiti milost vjere i blizinu roditelja.

Zatim je rekao: „Plači zbog svoga grijeha.“ Pogled se s tuđih grešaka okreće našoj odgovornosti. Možemo znati svačije propuste, a zaboraviti pravo koje smo uskratili ili grubu riječ koju smo izgovorili. Preispitivanje budi pokajanje i sprečava lažni osjećaj ispravnosti zasnovan na poređenju s onima koje smatramo gorima od sebe.

Korisno kajanje vodi povratku i popravku. Tražimo oprost od Allaha, ostavljamo grijeh, odlučujemo da mu se ne vratimo i ispunjavamo ljudska prava. Iskrenost pokajanja ne mjerimo samo suzama: srce može omekšati i povratak biti iskren iako oči ne zaplaču. Cilj je živo srce koje osjeća stid pred Gospodarom i nada se Njegovoj milosti.

Preispitivanje nije da stalno ponavljamo kako ni za šta nismo, a ostanemo na istom mjestu. Jasno imenuj grešku, pronađi njen bliski uzrok i izaberi pomoć da je ostaviš. Ko posustaje u društvu koje ogovara, promijeni temu ili se pristojno udalji. Ko u srdžbi povređuje, uči kako zastati prije riječi. U svemu tražimo Allahovu pomoć, jer srcima treba podrška Gospodara koliko i iskren trud.

Popravljanje sebe ne sprečava da odbacimo nepravdu koju vidimo ili damo potreban savjet. Spajamo oboje: popravljamo ono što možemo, govorimo sa znanjem i pravdom i ne skrivamo vlastiti bliski propust iza priče o pokvarenosti svijeta. Prvi popravak možda je da obnovimo prekinutu rodbinsku vezu, vratimo novac ili zaustavimo ismijavanje na koje smo se navikli kod kuće.

Ponesimo danas jasno djelo: štetnu poruku koju nećemo proslijediti, vrijeme u kojem ćemo saslušati porodicu i grijeh za koji ćemo se iskreno pokajati. Odaberi ono što ti je najpotrebnije i počni, pa nastavi dalje. Spas tražimo od Allaha i idemo mu jezikom koji čuva dobro, domom o kojem brinemo i srcem koje preispituje sebe.

Allahu moj, popravi naše jezike, srca i domove. Pomozi nam da Te spominjemo, zahvaljujemo Ti i lijepo Ti ibadet činimo. Oprosti posrtaje i učini nas onima koji govore dobro, po njemu postupaju i Tebi se vraćaju kada pogriješe.

Izvori
[1] Kur’an, Kaf, 50:18.
[2] Sunen Et-Tirmizi, hadis 2406; Et-Tirmizi ga ocjenjuje dobrim (hasen).
[3] Sahih El-Buhari, hadis 6018.
