Milostivi poučava Kur’anu

Hvala Allahu. Neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika i one koji ga slijede.

Uzvišeni Allah kaže, u prijevodu značenja: „Milostivi poučava Kur’anu, stvara čovjeka, poučava ga izražavanju.“ [1]

Početak je ime Milostivi, jer Objava koja nam je došla nije teret čovjeku, okov njegovoj duši niti protivnik njegovom dostojanstvu i slobodi. Ona je Allahova milost koja spašava srce kada izgubi put i daje životu smisao kada se dani pretvore u trčanje za opskrbom, ekranom, uspjehom i trenutnim užitkom.

Zatim kaže, u prijevodu značenja: „Poučava Kur’anu.“ Ovdje nije rečeno samo da je objavio Kur’an, iako je Kur’an od Allaha objavljen. Podsjećanje na poučavanje poziva nas da primimo njegovu uputu. Kur’an nije knjiga koja samo visi u kućama, lijepi glasovi u posebnim prilikama ili ajeti kojima se okrećemo samo u tuzi. Kur’an poučava: ko si, radi koga živiš, čega se vrijedi bojati i šta voljeti, te kako robovanjem Allahu biti slobodan, umjesto rob strasti, tržišta ili slike koju drugi imaju o tebi. [2]

Koliko je danas ljudi s mnoštvom informacija koji ne poznaju sebe! Znaju vijesti svijeta, a ne znaju zašto su stvoreni. Znaju povećati prihode, a ne znaju čistiti srce. Poznaju jezike, diplome i platforme, a možda u iskušenju ne mogu sebi reći: Allah ovim nije zadovoljan. Zato je među najvećim blagodatima da te Allah pouči Kur’anu: ne daje ti samo riječi nego mjerilo, razboritost i put.

Razmislite kako se na početku sure poučavanje Kur’anu spominje prije stvaranja čovjeka. Ovdje čitamo nabrajanje Allahovih blagodati, a ne izvodimo vremenski redoslijed objave Kur’ana i stvaranja ljudi. Ovakav početak poziva da cijenimo blagodat upute. Allahova je milost da čovjeku stvori sposobnosti razumijevanja i uputi ga onome što popravlja srce i djelo. Čovjek može imati mnogo životnih mogućnosti, a ipak trebati da sazna zašto živi i kako dobro koristiti ono što mu je dato.

Uz pitanja o poslu, opskrbi i uređenju dana trebamo pitati i: zašto živimo i šta uređuje naše izbore kada nas pritisnu želje i zahtjevi? U Evropi, gdje je izbora mnogo, glasovi brojni, a ekrani ulaze u dječije sobe i domove, uz ime i identitet trebamo sačuvati i muslimansko srce: srce koje poznaje Gospodara, čuva namaz, osjeća stid pred Allahom i ne gubi vlastiti izbor pod pritiskom oponašanja.

Zatim Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja: „Poučava ga izražavanju.“ Izražavanje je velika blagodat: razumjeti, iskazati se, reći šta je u srcu i objasniti istinu. Ali blagodat bez bogobojaznosti može postati iskušenje. U vremenu komentara, poruka i kratkih snimaka svako u ruci nosi malu govornicu. Pitanje nije samo možeš li govoriti, nego šta govoriš. Gradiš li ili rušiš, popravljaš ili kvariš? Čuvaš li ljudsko dostojanstvo ili povređuješ? Provjeriš li vijest prije prenošenja ili je objavljuješ samo da se i tvoj glas čuje u buci? [3]

Mi i naša djeca trebamo naučiti koristiti tu blagodat: govoriti istinu, paziti na posljedice riječi i ne prešutjeti poznato pravo iz straha od ljudi. Kada pogriješimo, vratimo se i ispravimo, umjesto da od greške napravimo naviku. Sjetimo se Allahovih riječi, u prijevodu značenja: „Ne izusti nijednu riječ a da uz njega nije spremni bilježnik.“ Riječ je emanet, objava je emanet, poruka je emanet i ono što u kući izgovorimo pred djecom jeste emanet. [4]

Sura zatim spominje uređeno kretanje Sunca i Mjeseca i pokornost stvorenja Gospodaru, pa kaže, u prijevodu značenja: „Nebo je podigao i postavio mjeru, da u mjeri ne prelazite granicu.“ To nas poziva pravdi i pravednom postupanju: da ne uskraćujemo ljudska prava u trgovini, plaći i odnosima. Jedna korist tog značenja je da preispitamo pravednost pri raspodjeli svog vremena i truda prema pravima za koja smo odgovorni. [5]

Red prava narušava se kada posao postane veći od porodice, telefon važniji od namaza, odmor od dužnosti, a trenutni užitak od ahireta. Čovjek prelazi mjeru i kada od djece želi uspjeh u svemu, a ne pita: poznaju li Kur’an, vole li namaz i nalaze li kod kuće toplinu, milost i primjer?

Poštovana braćo, kur’anska uputa potrebna nam je upravo u životu: kod kuće, na poslu, kada se slažemo i kada se razilazimo. Ne traži se da pobjegnemo od posla ili društva, nego da u sve uđemo s Allahovim mjerilom. Da stječemo bez nepravde, odgajamo bez grubosti, ne slažemo se bez vrijeđanja i u ovoj zemlji budemo ljudi povjerenja, kvalitetnog rada i milosti. Čuvamo vjeru dok živimo s ljudima i postupamo prema njima dobro.

Zato iskreno uzmite udio u značenju Allahovih riječi: „Poučava Kur’anu.“ Neka odnos prema Kur’anu ne bude sezonski. Otvarajte mushaf u domovima, makar deset minuta dnevno. Okupite se s djecom oko jednog ajeta i pitajte: šta ovaj ajet danas traži od nas? Dajte jeziku mjerilo prije govora, vremenu prije nego što se izgubi i domovima prije nego što ih preuzmu ekrani. [6]

Učenje počinje iskrenom skromnošću. Kada nam ajet nije jasan, vraćamo se pouzdanom tefsiru i pitamo učene, umjesto da mu pripišemo željeno značenje samo zato što nam se dopala rečenica. Djeci možemo reći: ovo još ne razumijem, hajde da zajedno naučimo. Tako vide poštovanje Allahovog govora i da je pitanje put razumijevanja, a ne sramota. Nekoj djeci najprije treba neko ko će sigurno saslušati njihovo pitanje, prije nego što čuju odgovor.

Čovjek može pročitati ajet o iskrenosti, a zatim tokom dana doživjeti mali ispit: kasni na dogovor, želi grešku prebaciti na kolegu ili zna nedostatak robe. Tu počinje trag poučavanja kojem se nadamo. Ne očekujemo od svakog čitanja vidljivo uzbuđenje ili suzu, nego više razumijevanja, mekše srce i ispravniji korak. Ako još ne umijemo dobro učiti, počnimo bez stida, zatražimo nekoga da nas ispravi i pružimo tom učenju potrebno strpljenje. Koliko smo dugo trpjeli teškoće učeći svjetovne vještine! Knjiga našeg Gospodara još više zaslužuje strpljivo primanje i radost zbog onoga što nam Allah u njoj otvori.

Allahu moj, pouči nas onome iz Kur’ana što ne znamo i podari nam da ga razumijemo i po njemu postupamo. Popravi naša srca, jezike i domove. Učini Svoju Knjigu svjetlom koje nas vodi putem i milošću koja se vidi u našem ponašanju i odnosima.

Izvori
[1] Kur’an, Er-Rahman, 55:1–4.
[2] Kur’an, Er-Rahman, 55:2.
[3] Kur’an, Er-Rahman, 55:4.
[4] Kur’an, Kaf, 50:18.
[5] Kur’an, Er-Rahman, 55:7–8.
[6] Kur’an, Er-Rahman, 55:2.
