Ramazan: šta treba promijeniti u tebi?

Hvala Allahu. Neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika i one koji ga slijede.

Uzvišeni Allah kaže, u prijevodu značenja: „O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.“ [1]

Poštovana braćo, u ramazanu se radujemo postu, noćnom namazu i učenju Kur’ana. Uz ove ibadete postavljamo pitanje koje ih povezuje s našim životom: šta se u nama treba promijeniti dok se nadamo bogobojaznosti?

Nije rečeno: da biste se umorili, niti: da biste gladovali, nego: da biste bili bogobojazni. Bogobojaznost nije samo prolazan osjećaj nakon teravije ili suza u Noći kadr. Ona mijenja ono što upravlja našim životom. Ko vodi tvoj život? Navike, narav, pritisak posla, strah od budućnosti? Ili jedno pitanje: šta Allah sada traži od mene?

U školi i na poslu učimo poštovati termine, planirati i ispunjavati odgovornosti. Ali koliko puta prekršimo Allahovu naredbu bez unutrašnjeg nemira? Koliko puta odgađamo namaz kao da je sporedan? Koliko puta dopustimo jeziku da povrijedi pa kažemo: bio je to samo trenutak uzbuđenja? Ramazan ne treba promijeniti samo raspored obroka, nego ono što nas vodi pomjeriti od „šta ja hoću“ prema „šta Allah traži“.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je, u prijevodu značenja: „Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, Allahu nije potrebno da taj ostavlja hranu i piće.“ Lažan govor obuhvata neistinu i laž. Hadis upozorava na post koji ne prati uzdržavanje od grijeha. Ne priliči da precizno pratimo početak posta, a olahko pristajemo na lažno svjedočenje ili obmanu kupca. Također moramo čuvati jezik od ismijavanja, ogovaranja i povređivanja. [2]

Razmislite o Ebu Bekru, radijallahu anhu, koji se zakleo da će prestati izdržavati Mistaha nakon što je učestvovao u potvori. Tada je objavljen ajet, u prijevodu značenja: „Neka oproste i pređu preko toga. Zar ne volite da Allah vama oprosti?“ Ebu Bekr je rekao: „Da, tako mi Allaha, volim da mi Allah oprosti“, pa ga je ponovo počeo pomagati. To je srce koje je boljelo, ali je dopustilo Allahovoj naredbi da ga vodi upravo na mjestu boli. Oprost ne znači da rana nije nastala; znači da se čovjek nada onome što je kod Allaha dok liječi njene posljedice. [3] [4]

To učimo u ramazanu: mogu se naljutiti, ali mi srdžba ne daje pravo da povređujem. Mogu reći: takva mi je narav, pa se ipak sjetiti da mogu učiti i tražiti Allahovu pomoć da je promijenim.

Uzvišeni Allah kaže, u prijevodu značenja: „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene ono što je u njima samima.“ Ramazan može doći i proći, a mi i dalje odgađamo ono za šta znamo da treba promijeniti. Ista srdžba, ista navika, isto odgađanje i isti pad nakon Bajrama. Koliko je ramazana prošlo, a da se kod nas promijenio samo kalendar? [5]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je, u značenju: „Post je štit.“ Štit je zaštita. Post nas odgaja da obuzdamo sebe i na uvredu odgovorimo blago. Kada se radi Allaha naviknemo odricati dozvoljenog, to nam može pomoći da ostavimo zabranjeno. Duša može posrnuti, ali se kaje i pokušava iznova; ne uzima svoju narav kao opravdanje da povređuje druge. [6]

Na kraju dana, uz preispitivanje ibadeta, pitamo: je li moj jezik govorio istinu, jesam li bio blag prema porodici i sačuvao pravo kolege? Ta pitanja pomažu da vidimo trag posta i otkrijemo šta treba popraviti, a da ne umanjujemo važnost posta, noćnog namaza i učenja Kur’ana.

Ako ramazan treba promijeniti ono što vodi tvoj život, treba promijeniti i tvoje razumijevanje uspjeha. Živimo u svijetu koji uspjeh mjeri brojevima: većom plaćom, višim položajem, boljom diplomom, većom kućom i stabilnim računom. To su u životu značajne mjere, ali jesu li one mjera kod Allaha?

Uzvišeni Allah kaže, u prijevodu značenja: „Uspio je onaj ko dušu očisti, a propao onaj ko je uprlja.“ Uspjeh koji se ovdje spominje jeste čišćenje duše. Nije dovoljno povećati novac ako mu srce ostane zarobljeno. Koliko je profesionalno uspješnih i društveno stabilnih ljudi koji žive s unutrašnjom prazninom poznatom samo Allahu? A koliko je naizgled običnih ljudi velikih na nebeskoj vagi? [7]

Ramazan ne poziva samo da povećaš ibadete nego da izabereš stvarnu promjenu. Ljudi smo, učimo i griješimo, ali svako može ponijeti nešto drugačije. Možda promjenu jezika: obećati sebi da nikoga nećeš povrijediti riječju. Možda srdžbe: zaustaviti se kada te isprovociraju. Možda namaza: od odgađanja preći na redovno čuvanje. Možda odnosa prema Kur’anu: odrediti vrijeme koje druge stvari neće potisnuti. Promjena nije samo osjećajna odluka u dirljivoj noći, nego praktična obaveza koja traje i poslije Bajrama.

Allah kaže, u prijevodu značenja: „Čovjeku pripada samo ono za šta se potrudi.“ Tražimo Allahovu podršku i koristimo ono što nam pomaže: društvo koje podsjeća, određeno vrijeme za ibadet i udaljavanje od situacija koje nas vuku grešci. Samo čekanje ne popravlja naviku, a odluka koja ne nađe mjesto u danu lako se raspline. [8]

Allahova je milost da promjena može početi malim korakom. Ko odgađa namaz može urediti posao da dočeka njegovo vrijeme. Ko se ljuti na porodicu može se dogovoriti da se prije nastavka razgovora zaustave i smire. Ko gubi sate na telefonu može mu odrediti ograničeno vrijeme. Zatim se preispita: šta mi je pomoglo i šta sutra trebam prilagoditi?

Odaberi ove sedmice jednu jasnu stvar: grijeh koji ćeš ostaviti, ibadet u kojem ćeš ustrajati ili pravo koje ćeš ispuniti. Nemoj ostati samo na riječima: bit ću bolji. Imenuj korak, odredi mu mjesto u danu, traži Allahovu pomoć i nastavi kad god posrneš. S danima će mala promjena ostaviti trag koji će ukućani primijetiti i prije nego što o njemu progovoriš.

Nemoj preispitivanje pretvoriti u prezir prema sebi ili stalno poređenje s drugima. Pogledaj šta danas možeš popraviti, zahvali Allahu za ono u čemu ti je pomogao i traži još. Možda će ti pomoći dobar prijatelj blagim podsjećanjem. Tako možete sarađivati u ustrajnosti bez uhođenja i posramljivanja.

Nadamo se da će nešto od ramazana ostati u našim odnosima i namazu i kada njegovi dani završe.

Allahu moj, Ti koji si nam dao da dočekamo ramazan, ne dopusti da samo prođe pored nas. Učini ga početkom stvarne promjene u srcima. Promijeni u nama ono čime ćeš biti zadovoljan, očisti naše duše, popravi našu nutrinu, oslobodi nas Vatre i oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima. Ti sve čuješ i blizu si.

Izvori
[1] Kur’an, El-Bekara, 2:183.
[2] Sahih El-Buhari, hadis 1903.
[3] Kur’an, En-Nur, 24:22.
[4] Sahih El-Buhari, hadis 4750.
[5] Kur’an, Er-Rad, 13:11.
[6] Sahih El-Buhari, hadis 1894; Sahih Muslim, hadis 1151.
[7] Kur’an, Eš-Šems, 91:9–10.
[8] Kur’an, En-Nedžm, 53:39.
