Ašura: uvjerenje, zahvalnost i djelo

Hvala Allahu. Neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika i one koji ga slijede.

Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi kaže, u prijevodu značenja: „Kada dvije skupine ugledaše jedna drugu, Musaovi sljedbenici rekoše: ‘Sigurno će nas stići!’ On reče: ‘Neće! Sa mnom je moj Gospodar, On će me uputiti.’“ [1]

Ašura je jedan od Allahovih dana: dan kada je Allah spasio Musaa i vjernike s njim, a potopio faraona i njegovu vojsku. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu i vidio da Jevreji poste taj dan, rekao je, u značenju: „Ja sam preči Musau od vas.“ Postio ga je i naredio da se posti. [2]

Ašura je deseti dan Allahovog mjeseca muharrema. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je, u prijevodu značenja: „Za post na dan Ašure nadam se od Allaha da će izbrisati grijehe prethodne godine.“ Preporučeno je uz njega postiti i deveti dan, jer je rekao: „Ako doživim sljedeću godinu, sigurno ću postiti i deveti.“ To je prilika zahvalnosti kojom se približavamo Allahu i obnavljamo vezu s putem vjerovjesnika. [3] [4]

Kada dođe Ašura, postimo, zahvaljujemo Allahu i vraćamo se Musaovoj priči da vidimo šta iz nje učimo za svoj život. Kur’an nam ne kazuje o Musau i faraonu da bismo samo napunili pamćenje, nego da bismo tim kazivanjem pronašli uputu. Zato Allah kaže, u prijevodu značenja: „Podsjeti ih na Allahove dane.“ Čitamo da učimo, a ne samo da znamo pojedinosti. Pitamo se: šta moć čini s nama kada je imamo? Koliko pouzdanja u Allaha ostaje u srcu kada se bojimo? Kako o tome govorimo svojoj djeci? [5]

Jedna od najvećih poruka je da život ne određuju samo sredstva, snaga i brojevi. Živimo u svijetu koji veliča materijalnu moć i sve mjeri novcem, oružjem, utjecajem i tehnologijom. Mnogi zato misle da onaj ko raspolaže sredstvima posjeduje budućnost. Ašura nas svake godine podsjeća: iznad sredstava je njihov Gospodar, iznad svake snage Allahova snaga, a iznad ljudskih planova Allahovo određenje.

Razmislite o prizoru: pred Musaom, alejhis-selam, more, a iza njega faraon s vojskom, oružjem i silom. Musaovi sljedbenici kažu, u prijevodu značenja: „Sigurno će nas stići!“ To su riječi koje razumije svaki čovjek koji gleda samo vidljivo stanje, računicu i brojeve. Ali Musa, alejhis-selam, pouzdao se u obećanje i uputu svoga Gospodara pa je rekao, u prijevodu značenja: „Neće! Sa mnom je moj Gospodar, On će me uputiti.“ [6] [7]

Takva povezanost s Allahom nam je potrebna: da se srce drži Njega kada se putevi suze, da koristimo sredstva, ali ih ne stavljamo iznad moći njihovog Stvoritelja. Musa nije ostao nepomičan čekajući, nego je poslušao naredbu svoga Gospodara i krenuo s narodom. Pouzdanje u Allaha podstiče nas da djelujemo; ne oslobađa nas odgovornosti.

Faraon je rekao, u prijevodu značenja: „Ja sam vaš najviši gospodar“, a Musa: „Sa mnom je moj Gospodar, On će me uputiti.“ Jedan se uzdigao nad ljudima i obmanuo svojom vlašću; drugi je Allahov rob koji od Njega crpi snagu i uputu. Tu je temeljna razlika o kojoj nas priča poziva da razmislimo i u sebi: kako postupamo kada imamo moć i kome se obraćamo kada oslabimo? [8] [9]

Pričom o faraonu Kur’an nam pokazuje ljudsku tiraniju kada čovjek pomisli da je iznad istine i odgovornosti. Čitamo je da odbacimo nepravdu i preispitamo koliko smo pravedni u prostoru vlastite moći: kod kuće, na poslu, prema slabom i prema onome ko nam ne može uzvratiti. Ko prezire veliku tiraniju neka pazi da dio njenog značenja ne provodi u svojoj maloj vlasti.

Ali Kur’an ne skreće pažnju samo na tiranina nego i na ljude oko njega. Allah kaže, u prijevodu značenja: „On je svoj narod učinio lahkoumnim pa su mu se pokorili.“ Nad tim ajetom treba dugo zastati. Tiranija ne živi samo od tiranina, nego i kada razum prestane misliti, kada se ljudi odreknu moralne odgovornosti i kada čovjek slijedi struju kuda god ona pošla. [10]

Kur’an čuva našu pravednost čak i prema onima koje ne volimo. U prijevodu značenja kaže: „Neka vas mržnja prema nekim ljudima ne navede da budete nepravedni. Budite pravedni, to je bliže bogobojaznosti.“ Neka nas srdžba prema nasilniku ne odvede u nepravdu prema nedužnom, niti neslaganje s čovjekom u poricanje njegovog prava. Ta nam mjera treba u riječima, stavovima i onome što objavljujemo. Ajet govori o mržnji i iskušava pravdu baš gdje je teško: kada se duša razljuti i traži pobjedu za sebe. Tu počinje druga hrabrost: zaustaviti nepravednu riječ, ispraviti vijest koju smo podijelili pa se pokazala netačnom i priznati pravo onome koga ne volimo. Tako djecu učimo snazi koja čuva istinu i milosti koja čuva ljudsko dostojanstvo. [11]

Poruka priče mladima i porodicama glasi: ne zamjenjuj dokaz popularnošću niti broj pratilaca smatraj mjerom istine. Živimo s ljudima, sarađujemo i činimo im dobro, a čuvamo svoje izvorište i vrijednosti. Mladiću možda treba tiha hrabrost da kaže: neću ismijavati ovog kolegu, makar se svi smijali.

U Evropi nam je potrebno da Kur’an ostane živ u srcima, namaz prisutan u danu, a vjera djelotvorna u odlukama. Učenje, posao i kupovina mogu nas toliko zaokupiti da ta veza oslabi, a da ne primijetimo. Popravak počinje obnovljenom blizinom Allahu, dobrim društvom i razgovorom s djecom koji im pomaže da razumiju vjeru i u njoj pronađu smisao i smirenost.

Kada se sjetimo patnje potlačenih u Palestini i drugdje, srce može otežati i čovjek osjetiti nemoć. Ne umanjujemo njegovu bol i ne tražimo da zatvori oči. Otvaramo s njim vrata kroz koja može proći: dovu, pouzdanu humanitarnu pomoć, istinitu riječ, podršku potrebnima i pravdu koja se ne pretvara u mržnju ili napad.

More pred Musaom bilo je stvarno, a faraonova vojska iza njega također. Allahova podrška i uputa bile su veće od njegovog straha od ljudi. Vjerujemo u Allahovu moć i pravdu, ali ne tvrdimo da znamo kada i u kojem obliku svakom čovjeku dolazi olakšanje. Iskušenje može potrajati; vjernik i dalje treba biti strpljiv, djelovati i pokazivati milost, tražeći pomoć Gospodara za ono što ne može sam nositi.

Kada postimo Ašuru, povezujemo zahvalnost za spas sa slijeđenjem Poslanikove upute. Zahvalnost se nastavlja korištenjem blagodati u dobru. Ko ima sigurnost neka se sjeti uplašenog; ko ima opskrbu neka se sjeti potrebnog. Ko može podučiti djecu neka im približi ovu priču: vjerovjesnik se pouzdaje u Gospodara, a tiraninu njegova snaga nije pomogla.

Neka svako od nas uz post odabere i jedno djelo: vratiti nekome pravo, pružiti pomoć ili odvojiti vrijeme da s djecom razmisli o Musaovoj priči. Obnavljamo pouzdanje u Allaha, a zatim činimo korak koji možemo. Uvjerenje koje oživljava srce pokazuje se u zahvalnosti, djelu i pravdi.

Allahu moj, podari nam čvrsto uvjerenje u Tebe, zahvalnost za Tvoje blagodati i pravdu prema Tvojim robovima. Sačuvaj naše porodice, učvrsti srca, olakšaj nevolje nevoljnicima, pomozi potlačenima i učini nas ljudima koji otvaraju vrata dobru.

Izvori
[1] Kur’an, Eš-Šuara, 26:61–62.
[2] Sahih El-Buhari, hadis 2004.
[3] Sahih Muslim, hadis 1162.
[4] Sahih Muslim, hadis 1134.
[5] Kur’an, Ibrahim, 14:5.
[6] Kur’an, Eš-Šuara, 26:61.
[7] Kur’an, Eš-Šuara, 26:62.
[8] Kur’an, En-Naziat, 79:24.
[9] Kur’an, Eš-Šuara, 26:62.
[10] Kur’an, Ez-Zuhruf, 43:54.
[11] Kur’an, El-Maida, 5:8.
