Narod Sabe: primjećujemo li još blagodati?

Hvala Allahu. Neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika i one koji ga slijede.

Uzvišeni Allah kaže, u prijevodu značenja: „Stanovnici Sabe imali su u svom prebivalištu znak: dva vrta, s desne i s lijeve strane. Jedite iz opskrbe svoga Gospodara i budite Mu zahvalni: lijep kraj i Gospodar koji prašta!“ [1]

Poštovana braćo, kada nam Allah pripovijeda o narodu koji je živio prije nas, to je da bismo kroz tu pripovijest jasnije sagledali sebe i zapitali se: gdje smo mi na tom putu i šta iz njega učimo? Među tim kazivanjima je i priča o Sabi, narodu kojem je Allah darovao velike blagodati.

Razmislite kako je blagodat nazvana znakom: nečim od čega imaju koristi, a u čemu prepoznaju Allahovu dobrotu, moć i milost. Ali kada čovjek dugo živi u blagostanju, navikne se na njega i možda ga prestane primjećivati. Probudi se zdrav, a zdravlje ne vidi; otvori česmu i voda poteče, a na nju ne pomisli; odlazi i vraća se sigurno, a sigurnost zaboravi. Svakodnevno gleda svoju djecu, pa njihova lica postanu tek poznati dio njegove svakodnevice.

Možda je čovjek danas okružen onim za šta je prije nekoliko godina molio Allaha, a ipak živi nezadovoljan. Zaboravio je dane oskudice i toliko dugo gledao u ono što mu nedostaje da više ne primjećuje ono što ima. Tu počinje zahvalnost: da vidiš prije nego što izgovoriš. Da srcem ponovo osjetiš vrijednost onoga na šta su se oči navikle i sjetiš se da iza tih blagodati stoji Gospodar koji te darovao.

Zatim Allah kaže, u prijevodu značenja: „Jedite iz opskrbe svoga Gospodara i budite Mu zahvalni.“ Lijepa dobra su dozvoljena, a uživanje u njima povezano je s prepoznavanjem Darovatelja i zahvalnošću Njemu. Nemoj uzeti dar, a zaboraviti Onoga koji ti ga je dao. Uživaj u onome što je Allah dozvolio; neka ti odmor pomogne u pokornosti, a imetak bude sredstvo dobra. Posjeduj stvari, ali ne dopusti da stvari posjeduju tvoje srce. [2]

Među Allahovim blagodatima Sabi bili su lahko putovanje i sigurni putevi. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja: „Putujte njima noćima i danima sigurni.“ Čitamo o njihovim blagodatima i čudimo se, ali kada bismo nakratko zastali, u svom bismo životu vidjeli mnogo razloga za zahvalnost. U mnoge naše domove dolazi hrana iz dalekih zemalja. Za nekoliko sati prelazimo udaljenosti za koje su nekada trebali dani. Razgovaramo s porodicom u drugoj zemlji i istovremeno gledamo njihova lica. [3]

Dostupni su nam voda, toplota i svjetlo, kao i mogućnosti učenja i liječenja koje većina ljudi prije nas nije poznavala. Neko se možda ljuti zbog spore veze, a zaboravlja blagodat da čuje glas majke koja je daleko. Ili mu dosadi jelo koje se ponavlja, a zaboravi dane kada ga je priželjkivao. Ovakvi kratki zastanci vraćaju blagodatima mjesto u srcu. Naše okolnosti nisu iste: među nama ima bolesnih, zabrinutih i potrebnih. Zahvalnost ni od koga ne traži da poriče bol; pomaže mu da vidi dobro koje mu je ostalo dok nastoji ublažiti ono što ga boli. Koliko nam bliskih blagodati promakne jer smo zaokupljeni onim što nedostaje!

Zatim u priči o Sabi dolazi kratka riječ koja otkriva njihov odnos prema toj dobroti. U prijevodu značenja: „Ali oni su se okrenuli.“ Okrenuli su se od zahvalnosti Allahu i pokornosti Njemu, pa ih je stigla kazna koju Kur’an opisuje: „Na njih smo pustili poplavu nastalu rušenjem brane i njihova dva vrta zamijenili drugim dvama vrtovima s gorkim plodovima, tamariskom i nešto malo lotosova drveća.“ Potom Uzvišeni pojašnjava razlog: „Tako smo ih kaznili zbog njihove nezahvalnosti; zar Mi tako kažnjavamo ikoga osim nezahvalnika?“ [4] [5] [6]

Prije nego što su se dva vrta promijenila, oni su se okrenuli. To nas poziva da se zabrinemo za svoje srce kada nas darovi udalje od Darovatelja i živimo kao da nam je ono što imamo zagarantovano pravo, bez Allahove dobrote i naše odgovornosti. U priči o Sabi Allah nam je objasnio razlog kazne. Zato je ne pretvaramo u sud da je svaka bolest ili nesreća kazna. Čitamo je da preispitamo sebe: šta su blagodati učinile našem odnosu prema Allahu?

Poštovana braćo, čovjek se možda sjeti Gospodara kada ga život pritisne, a zaboravi Ga kada mu se otvore mogućnosti. Zato trebamo preispitati svoju vezu s Allahom i u blagostanju. Je li nam veća opskrba pomogla da čuvamo namaz, dajemo sadaku i održavamo rodbinske veze? Ili nas je toliko zaokupila da je Allahu od našeg dana ostalo vrlo malo? Jesmo li zahvalili za vrijeme ili je ono prošlo u odgađanju i pregledavanju sadržaja, a onda smo se požalili da ga nemamo dovoljno?

Znak zahvalnog srca je i manje stalnog uzdisanja i negodovanja. Razlikuju se čovjek koji vidi ono što ima pa teži boljem i čovjek koji vidi samo nedostatke. Kad god mu se ispuni želja, postane mu obična, pa počne tražiti ono što drugi imaju. Dobro nam možda stoji sasvim blizu, ali nas stalno gledanje onoga što nedostaje sprečava da ga vidimo. Zastanimo uz ono što je Allah nama darovao prije nego što pogled pružimo prema onome što je darovao drugima.

U zahvalnost spada i da korist blagodati pređe od njenog vlasnika prema drugima. Kada osjetimo vrijednost onoga što imamo, lakše primijetimo onoga kome to treba. Ko prepozna blagodat hrane sjeti se gladnog; ko prepozna dom i sigurnost sjeti se onoga koji je ostao bez doma ili živi u strahu. Oko nas su potrebni, jetimi i raseljeni; u Palestini i drugdje ima onih kojima treba naša pomoć. Ne traži se da svako ponese sav bol svijeta, nego da dio Allahovog dobra koje je primio dopre i do drugih.

To se ne svodi samo na novac. Zahvalnost za znanje pokazuješ podučavanjem, za sposobnost pomaganjem, za vrijeme tako što dio posvetiš nekome kome trebaš. Možda je telefonski razgovor kojim održavaš rodbinsku vezu, pomoć komšiji ili sat podučavanja djeteta upravo djelo koje danas možeš učiniti. Traži ono što možeš i ne potcjenjuj blisko dobro čekajući neko veliko djelo koje možda neće doći.

Među bliskim blagodatima je i džamija u kojoj se okupljamo uz namaz i Kur’an, u kojoj naša djeca uče i musliman nalazi podršku u vjeri. Zahvaljujemo tako što je ispunjavamo ibadetom, čuvamo i prema mogućnostima učestvujemo u njenom služenju, podučavanju i podršci. Ono što dajemo koristi djeci koja uče, mladima koji nalaze dobro društvo i novom muslimanu kojeg neko dočekuje i podučava. To je blagodat koju vrijedi prepoznati i preuzeti svoj dio brige za nju.

Odaberi ove sedmice jednu blagodat na koju si se toliko navikao da je gotovo više ne vidiš. Zastani i reci: Gospodaru, ovo je od Tebe. Zatim neka zahvalnost ostavi trag: milost, sadaku, ispunjeno pravo ili dobro koje dopire do drugoga. Priča o Sabi poziva nas da pitamo: vidimo li još Allahove blagodati i šta činimo s njima?

Blagodat se ne upotpunjuje samim time što je imamo, nego kada prepoznamo Darovatelja i dobro je upotrijebimo. Molimo Allaha da nam otvori oči za Svoje blagodati, učini nas zahvalnima, podari bereket u opskrbi i učini Svoje darove podrškom našoj pokornosti i milosti prema Njegovim robovima.

Izvori
[1] Kur’an, Saba, 34:15.
[2] Kur’an, Saba, 34:15.
[3] Kur’an, Saba, 34:18.
[4] Kur’an, Saba, 34:16.
[5] Kur’an, Saba, 34:16.
[6] Kur’an, Saba, 34:17.
